Može Li Vam Odijelo Zauvijek Spasiti Život Na Mjesecu?

“To je jedan mali korak za čovjeka, jedan divovski skok za čovječanstvo”, bile su riječi koje je Neil Armstrong izgovorio kad je stupio na površinu Mjeseca, postajući prva osoba (Buzz Aldrin bio je drugi) koji je napravio 20. srpnja 1969.kao dio misije Apollo 11.

Od tada, 12 ljudi je prošlo kroz lunarnu površinu.

 

Lunarne misije uglavnom su uključivale orbitalne i Lander, bez uspostavljanja bilo kakve stalne prisutnosti osobe. Međutim, NASA je najavila svoj ambiciozni Artemis program stvaranja stalne prisutnosti na površini Mjeseca za znanstvena istraživanja, kao i mjesta susreta za buduće misije na Marsu.

Stalna prisutnost na površini Mjeseca je drugačija igra nego samo šetnja Mjesecom nekoliko dana i povratak na Zemlju. To zahtijeva razvoj novih lansiranih raketa, novih svemirskih odijela i modularne infrastrukture kako bi podržao dugoročnu prisutnost osobe.

Idemo dublje u izazove s kojima se život suočava na površini Mjeseca.

Izazovi Preživljavanja Na Mjesecu
Ljudsko tijelo je poput stroja prilagođenog optimalnom funkcioniranju na Zemlji. Naša stalna prisutnost na Mjesecu sprječava sljedeće probleme.

Gravitacija mjeseca je oko 6 puta slabija od zemlje. To rezultira niskom gravitacijskom silom koja drži molekule blizu površine. Kao posljedica toga, na Mjesecu nema atmosfere usporedive s zemaljskom. To dovodi do niskog atmosferskog tlaka (3,0 x 10-15 bar, gotovo vakuum, u usporedbi s tlom).
U vakuumu, vrelište tekućina naglo pada, što znači da tekućine spontano tvore plinove. Tako bi se zrak u našim plućima proširio, a tjelesne tekućine bi se proširile, pritiskajući tkiva organa i krvnih žila, uzrokujući nadutost. Izloženost dugo vremena (>90 godina) dovela je do smrti (incident “unija 11”, 1971).
Nedostatak atmosfere također dovodi do nedostatka plina O2. O2 plin koji je postojao u plućima brzo je izašao iz pluća zbog nedostatka atmosferskog tlaka. Osim toga, nedostatak plina O2 značit će da disanje ne isporučuje više kisika u pluća. Organi prestanu dobivati krv bogatu kisikom, a osoba gubi svijest zbog isključivanja mozga. Dugotrajna deprivacija O2 bila bi smrtonosna.
Osim toga, nedostatak snažnog magnetskog polja i ozonskog sloja znači da će tijelo biti izloženo štetnom ionizirajućem zračenju vanjskog prostora. To može dovesti do vlastitog skupa problema.